Ova monografija kroz analizu istočnih i zapadnih koncepcija ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, ukazuje na hermeneutičku (interpretativnu) prirodu pojmova ljudskog dostojanstva i ljudskih prava. U ovoj studiji prikazani su i primeri kršenja ljudskih prava u Avganistanu, Kini, Mjanmaru i Evropskoj uniji.
Iako se ljudska prava smatraju univerzalnim okvirom za ostvarivanje dostojanstva, prava i sloboda svih ljudskih bića, njihova konceptualizacija i praksa variraju u okviru različitih kulturnih, društvenih i filozofskih tradicija. Dok zapadna tradicija naglašava koncept urođenog ljudskog dostojanstva, kao i individualističke ideje autonomije i ljudskih prava, u islamskoj tradiciji pojam ljudskih prava povezan je sa dužnostima i proishodi iz religijskog i moralnog okvira, a konfučijanski pristup ljudskim pravima fokusira se na relacionu etiku, kao i ideje o harmoniji društva i dužnostima. Svi ovi različiti pristupi ideji ljudskih prava ukazuju na to da su pojmovi ljudskih prava i ljudskog dostojanstva hermeneutičke, kontingentne i dinamične kategorije, što znači da su otvoreni za različita tumačenja. Sanja Ivić u ovoj knjizi takođe ističe relevantnost filozofske hermeneutike za pravne i političke studije. Oslanjajući se na hermeneutičku prirodu ljudskih prava, ova monografija istražuje različita filozofska rešenja za postizanje globalnog konsenzusa o ljudskim pravima, fokusirajući se na ideje koje su zastupali Hans-Georg Gadamer, Džon Rols, Čarls Tejlor, Đani Vatimo, Onuma Jasuaki i Dimitrije Mitrinović.